Dokumentarni film Glavu dole, ruke na leđa donosi potresno svjedočanstvo o događajima u Vukovaru tijekom Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na pad grada, predaju, i bolnu sudbinu hrvatskih branitelja i civila koji su završili u srpskim koncentracijskim logorima. Autor filma kroz iskaze preživjelih rekonstruira teške dane borbi i posljednje trenutke slobode prije nego što su mnogi završili u okrutnim uvjetima logora.
Film nas vraća u Vukovar u trenucima kada su hrvatski branitelji, suočeni s gotovo neizdržljivom situacijom, raspoređeni na nekoliko ključnih točaka obrane. Situacija na terenu mijenjala se iz sata u sat: neki su započeli pregovore o predaji u nadi da će spasiti što više života, dok su drugi nastavili borbu unatoč nadmoćnom neprijatelju. Tri glavne borbene točke, koje film paralelno prati, simboliziraju tri različita lica otpora i sudbine branitelja u danima pada grada.
Kroz svjedočanstva samih branitelja, film nas vodi kroz posljednje dane njihove borbe, sve do konačne predaje koja je bila uvjetovana okrutnim postupcima prema civilima. Slijedeći ih korak po korak, vidimo njihovu transformaciju iz heroja koji su branili grad, do ratnih zarobljenika, gdje ih čekaju duga i mučna putovanja prema logorima.
Svaka priča o zatvoreniku u Glavu dole, ruke na leđa prikazuje svakodnevne patnje, poniženja i nadu koja im je preostala u najgorim trenucima. Neki su završili u zatvoru u Mitrovici, drugi na stočarskoj farmi Stajićevo, dok su treći prebačeni u zatvor u Nišu. Ova mjesta, koja su postala sinonim za neizreciva stradanja, bila su scene na kojima su preživjeli proživljavali ne samo fizička nego i psihička iskušenja. Film prikazuje svakodnevni život u logoru – rutine koje su postale nesnosne i mučna iskustva koja će ih zauvijek obilježiti. Od brutalnih batinanja, pljački do ubijanja, film dokumentira sve razine zlostavljanja kroz koje su prošli hrvatski branitelji.
Iako se suočeni s najgorim iskušenjima, mnogi su u sebi zadržali tračak nade. Upravo taj element nade, onaj „posljednji plamen“ u očima preživjelih, čini film univerzalnim podsjetnikom na neuništiv ljudski duh.
Završni dio filma posvećen je izlasku iz logora i težini povratka u normalan život. Nakon logorskih iskustava, mnogi su branitelji prošli suđenja i dug put integracije u društvo, boreći se s traumama koje su ih pratile. Njihove priče o oporavku i pokušaju izgradnje života nakon rata još su jedno snažno svjedočanstvo o posljedicama ratnih stradanja i hrabrosti potrebnoj za povratak u svakodnevicu.